Srijeda, 18 Veljača 2015 20:09

To je staro, svakako vrijedi!

Napisao
Ocijeni sadržaj
(3 glasova)
Express Radex Express Radex

Moje oduševljenje oldtimerima traje već puno godina. Povijest tehnike, vozila stara 30, 40, 50 ili više godina koja možeš upaliti i voziti... Ima to svoj šarm, neki ga osjete već gledajući fotografije, neki drugi tek kad takvo vozilo vide uživo. 

Često njuškam po kategorijama oglasnika oldtimera. Iako su mi podjednako zanimljivi stari automobili i motocikli, za svoj sam si oldtimerski početak zacrtao restauraciju motocikla, iz prostog razloga što ulaganje u motocikl ni blizu ne bi trebalo dosegnuti iznose koje zahtijeva restauracija vremešnog automobila. 

Prvo na što oldtimerski laik pomisli pri spomenu takvih vozila jest novac. U današnje doba lako dostupnih informacija, svi su barem jednom pročitali vijest o nekom starom vozilu prodanom za basnoslovan iznos na nekoj aukciji Bonham's-a. Očigledno su to pročitali i mnogi Hrvati koji posjeduju neko trulo vozilo odbačeno iza štaglja, što rezultira hrpom nevjerojatnih oglasa u našim oglasnicima.

Tako se npr. za neku "Jawu" s kraja šezdesetih godina prošlog stoljeća s nepostojećim papirima i s više kilograma korozije nego zdravog metala traži i po nekoliko tisuća kuna. 

Takvi su se motori još prije nekoliko godina bacali na otpad bez puno razmišljanja. Ali, Hrvati su se osvijestili. Shvatili su "pravu vrijednost" tehničke baštine na najgori mogući način - želeći zaraditi na koroziji. 

Pravu vrijednost" oldtimera u potpunosti sam shvatio tek kada sam dobio na poklon stari motocikl za svoj prvi projekt restauracije. Express Radex 175 S iz 1956 godine... Ništa vam to ne znači, zar ne?

Nije ni meni značilo baš puno u samom početku, dok se nisam uhvatio istraživanja po internetu. Express Werke je njemačka tvrtka koja se je bavila proizvodnjom bicikala i motocikala, a kao i mnoge druge tvrtke u razdoblju poslije drugog svjetskog rata, kada je automobil bio rijetkima dostupan, proizvodila je jeftine motocikle s dvotaktnim motorima drugih proizvođača (Fichtel&Sachs, ILO).

U Njemačkoj su u tom razdoblju postojale mnoge tvrtke koje su proizvodile jeftine motocikle po istom principu, često koristeći identične komponente. Tako se npr. osim uporabe istih motora događalo da dvije tvrtke koriste iste limene pretince na bokovima motocikala, jer je bilo jeftinije kupiti velikoserijski proizvod neke limarske radnje nego ustrojiti vlastitu proizvodnju. 

Moje švrljanje internetom otkrilo mi je da posjedujem rijedak motocikl. Jako ih je malo ostalo, kompletnih i u voznom stanju. Po dosadašnjim spoznajama – možda deset komada, a u Hrvatskoj, čini se – niti jedan. Znači li to da mi je poklonjen jako vrijedan motor? Ne. Takvi jeftini dvotaktni motocikli iz tog razdoblja neuređeni vrijede gotovo ništa, a savršeno uređeni možda dvije do dvije i pol tisuće eura. 

Moj je primjerak u očajnom stanju. Ništa na njemu nije ispravno. Mašina je zaribala, nakon toga ju je netko ostavio bez svjećice godinama. Od klipa i cilindra nemam ništa upotrebljivo. Ostatak motora je još nepoznanica, a sve ostalo na motoru ne valja ili nedostaje. Blatobani su truli, od sjedišta imam tek gole opruge, prednji amortizeri su neoriginalni, komande nedostaju ili su polomljene, felge su trule i neupotrebljive, rezervoar je izbušen pa krpan...

Obećao sam prethodnom vlasniku da motor mogu samo srediti, ili mijenjati za neki drugi kojeg bi mi bilo lakše srediti, no on mi je rekao da ga mogu i prodati ako hoću, on se ne bi ljutio. 

Da je netko taj motor, vođen spoznajom o njegovoj rijetkosti stavio u oglasnik, vjerojatno bi ga cijenio barem 3000-4000 kn. Realna vrijednost mu je 100-150 EUR, koliko bi se moglo za ono malo ispravnih dijelova dobiti prodajom na eBay-u. Svaka kalkulacija o njemu kao "projektu za restauraciju" je veoma apstraktna. Do sada sam izračunao kako mi za restauraciju do urednog stanja približnog originalu treba više od tisuću eura.

Što raditi s tom hrpom korozije? Prodati u dijelove sve što se može, a ostatak baciti na otpad?

To bi bilo najlogičnije. Ali, ima tu jedna kvaka: uopće mi se ne sviđa ideja da bacim motor kakvih je na svijetu preostalo svega deset ili manje komada. I ne radi se uopće o novcu. Radi se o pravoj vrijednosti oldtimera, koju shvatiš tek kada u to zagrizeš. 

Oldtimeri u lošem stanju ("spreman za restauraciju"), osobito oni dvotaktni manjih kubikaža ne vrijede ništa, ili vrijede onoliko koliko vrijede njihovi ispravni dijelovi u oglasnicima, ako se ne radi o nekom kolekcionarima iznimno atraktivnom modelu. Oldtimer kojeg sami složite, godinama ga uređujući i tražeći dijelove koji nedostaju ne može platiti ni svo blago ovoga svijeta, a na prodaji vjerojatno nećete pokriti sav ulog i vlastiti trud. (izvor; chopper forum, autor: Krunoslav T.)

 

Srodni sadržaj (po oznakama)

Vaša fotografija

Naš izbor fotografija koje ste nam poslali...

BMW 2002 tii

Peugeot 504

VW Buba

Zastava 750