MZ-om po Hrvatskoj

Napisao
Ocijeni sadržaj
(2 glasova)
MZ čeka trajekt MZ čeka trajekt

Ovaj putopis govori o maloj "turneji" dijelom kontinentalne Hrvatske i dijelom Jadranske obale. Plan putovanja bio je otići u Otočac na motosusret, a zatim u Stari Grad na Hvaru na ljetovanje s roditeljima.

pocetak

Putovanje je počelo 12. srpnja negdje oko 11:00h.

Prvo odredište bila je kuća predsjednika našega kluba. Hm... nisam se puno navozao da bih došao do njega. Nakon putne rakijice, na čemu je inzistirala njegova žena Vlatka, došlo je vrijeme za ozbiljan polazak, ali tek nakon posjeta benzinskoj postaji.

Prvo stajanje putem do Otočca bilo je tek nakon 280 km vožnje negdje prije Slunja i to kada me zaustavio policajac na motoru. Prvo me malo bilo strah kada sam ga vidio u retrovizoru, ali kada me pitao gdje kupujem dijelove za motor, shvatio sam da je zaustavljanje bilo samo radi prijateljskog razgovora. Nakon kave, koju je platio policajac, krenuo sam dalje. Iduće stajanje bilo je u Rastokama tj., kako jedna prijateljica kaže, na "Plitvicama za siromašne".

stajanka

Iduće stajanje bilo je mjesto održavanja motosusreta u Otočcu. Pogledi bikera, koji su na ulazu dočekivali goste, dovoljno su govorili o tome koliko im je drago, a pomalo i čudno što je netko prevalio toliki put s MZ-om starim 27 godina. Kamp je bio smješten odmah uz stari vojni avion pokraj kojega motori izgledaju kao mravi.

livada

Tri dana, koliko je trajao motosusret, protekla su uobičajeno. Prvi je dan prošao u upoznavanju s okolinom (uglavnom traženje mjesta gdje se mogu naći dobri čevapi i gdje se nalazi "Toi-Toi" WC) i ljudima, a navečer je uslijedilo uobičajeno ispijanje piva i ostalih pristupačnih tekućina.

Drugi dan, ustajanje nakon što sunce krene pržiti po hermetički zatvorenom šatoru, potraga za vodom i/ili kavom, a zatim smišljanje plana kako ispuniti dan do nekih 15h kada treba početi defile ulicama grada. Dva bikera iz Zagreba dala su mi ideju da odem do Senja na kupanje koji je bio udaljen 50-ak km.

Tako je i bilo, preko Vratnika do Senja pa natrag preko mjesta Sv. Juraj i puno lošijom cestom od one preko Vratnika, a na tom brdu me dočekala i kiša.

djevojke

Subotnja večer protekla je opet uobičajeno, ali uobičajeno je sada značilo nastavak druženja s već poznatom ekipom, a u blizini se našla i pokoja djevojka.

Idući dan, nastavio sam put prema Splitu pa trajektom u Stari Grad na Hvaru. Eto i prve slike mene pokraj pile. Uslikao me biker iz Zagreba koji je također čekao trajekt za Stari Grad.

trajekt

Tokom boravka na Hvaru, provozao sam se po otoku i pronašao zanimljiv tunel koji je jedina kopnena poveznica sjeverne i južne strane otoka. Tunel je, navodno ručnim kopanjem, probila bivša JNA za potrebe prijevoza pitke vode na južnu stranu otoka.

tunel

U tunelu nema rasvjete, a zidovi se sastoje od oštro obrađenog kamena. Toliko je uzak da kroz njega jedva prođe jedan automobil, a na znaku iznad tunela jasno je označeno kako je kroz tunel zabranjen promet za bicikle, mopede i motocikle. Naravno, znatiželja je bila jača od zakona pa sam se ipak uputio kroz tunel, no isplatilo se jer su me s druge strane, u mjestu Ivan Dolac, "čekale" dvije djevojke iz Trnovca kraj Trenkova, o čemu svjedoči i slika ispod.

dvije-djevojke

U subotu 20.7. došlo je vrijeme za polazak prema kući, ali samo mojim roditeljima. Meni je tek počinjao drugi dio turneje. Prvi zadatak, bio je sve stvari ponovno postaviti na motor, majko mila koja muka.

hvar

Nakon teškog zadatka, došlo je vrijeme za pozdrav s roditeljima te kretanje na trajekt, bila su to duga puna 3km. Duga, zato što je došlo vrijeme i za pozdrav s ljepotama Hvara. Nakon dolaska u Split, krenuo sam u pravcu Šibenika pa u malo mjesto Tisno koje je dijelom na kopnu, a dijelom na otoku Murter. Tamo me čekala ekipa iz Požege koju je, kao i mene, na more dovezlo dijete socijalizma tj. Yugo Koral 55. Ali prije odlaska u Tisno, čekao me motosusret u Stankovcima, koji se nalaze u blizini Benkovca.

E tamo je opet bio pravi, kako volimo reći, dernek. Našao sam se ekipom iz Velike Gorice, a pronašao sam i nekoliko Slavonaca. Siniša i Katarina iz Požege, koji su isto tako motorom na turneji, i gospodin Miro iz Creta kod Osijeka.

ekipa

Nakon, besplatnog vola, osvojene nagrade u guranju bačve motorom, ispijanja piva i neprospavane noći, došlo je vrijeme za rastanak s ekipom i odlazak u Tisno, sada udaljeno tek 15-ak kilometara. Tamo me čekala ekipa iz Požege i pečeno pile (na slici se ne vidi pečeno pile).

drusstvo

U Tisnom su se prema meni odnosili kao prema pravom gostu, imao sam čak i vlastiti apartman. Možda sam tu odličnu i besplatnu uslugu platio ubodom ježa. Šteta što sam nakon samo 3 dana morao krenuti dalje. Prvo u Pirovac kod već spomenute ekipe iz Velike Gorice.

Prvi je plan bio da nakon Pirovca odmah krenem kući, ali plan se promijenio kada sam saznao da je jedan prijatelj iz Zagreba, koji također vozi MZ-a, trenutno na Viru sa svojom ekipom. Uspio sam se sam pozvati k njima na iduća 2 dana. Prvi dan odmah roštilj i ponovno pivo, čisto zbog osvježenja.... 'il ne.

rostilj

Nakon ugodna 2 dana na Viru, došlo je vrijeme za stvarni polazak kući. Krenuo sam u subotu 27.7. Putem sam stao u Slunju na motosusret, ali ovaj puta samo usputno.

Pojeo sam čevape i sreo jednu bikersku ekipu iz Rijeke, s kojima sam se upoznao još u Otočcu. Kako sam se približavao Slavoniji, onaj osjećaj uzbuđenja zbog dalekog puta, sve je više nestajao i ubrzo sam se našao u Pakracu gdje sam također posjetio motosusret.

Na ovom motosusretu sreo sam dosta Požežana, ali nisam se puno zadržao. Sunce koje me pržilo cijelim putem, toliko me izmorilo da sam mogao jedino produžiti do Požege. 

Dolaskom kući, završilo se moje putovanje dugačko 1675km. Šteta što nedostaje onih 325km do okruglog broja. (OTK Trophy)

ruta