BMW oldtimer klub Zagreb na rally-u Zabok - Brijuni 2012

Napisao
Ocijeni sadržaj
(0 glasova)
BMW oldiji BMW oldiji
 
26.i 27.svibnja 2012 održan je motociklistički rallye "Zabok - Brijuni 2012", u organizaciji OTK Zabok, pod sponzorstvom grada Zaboka. 
Boje BMW kluba branili su g. Buden i dio obitelji Blažek, sa svojim prometalima. R69 sa prikolicom Steib LS200, R60/2 sa prikolicom Steib LS200 i brat mu R60/2. Po programu smo se skupili u Zaboku na klopi. Domaćini su nas toplo dočekali.
Došli su gosti iz hrvatskih klubova, Slovenije, Italije i Austrije. Nas oko 70-tak.
 
Duga kolona starih motocikala, nekolicine automobila i pratećih vozila zatutnjala je zagorskim brežuljcima i krenula put Karlovca. Svi znamo koliko je lijepa naša domovina i koliko je lijepo družiti se i putovati sa istomišljenicima u velikoj obitelji.
U Karlovcu okrjepa na rijeci Mrežnici. Zatim smo zatutnjali dobrom starom cestom preko čarobnog Gorskog Kotara. Malo je svježe, ali vrijeme nas služi i mimoilazimo se sa kišom. Razbudili smo umrtvljene Delnice i nasuli gorivo.
Potom se spustili do Grobnika u gostionu"Putnik". Lijepo su nas dočekali i obilno i super ukusno nahranili. (Primjetite ovo obilno.)
Na grobničkoj ljepotici jure i zuje moderni strojevi. Šteta što nismo i tamo mogli provesti pola sata i sukobiti generacije.
Krećemo dalje starom cestom put Rijeke i Opatije. Dugačka kolona vijuga uskim cestama, a ljudi se svugdje smiješe i upiru prstom. Dalje uz mirisno more prema Istri. 
Na vidikovcu u Plominu stajemo na okrepu. Meni se činilo pola sata nakon ručka.
I gle! Naši susjedi Slovenci, na njemačkoj prikolici, organiziraju stol i vade kranjske kobase, kuhana jaja, ajvar, senf, kruh, vino, voda, čaj... 
 
Krećemo dalje uz more i vozimo se zelenom Istrom. Cesta je odlična i puna zavoja. Čisti užitak za sva osjetila.  BMW veselo broji.
Navečer smo došli u Barbarigu. Smještaj u apartmanima i pravac večera. Za predjelo domaći topli kruh. Juha fina riblja sa rižom. Pa školjke kao pred-glavno jelo. Onda oval pečenih ribica, prženih lignji i krumpira s blitvom. K tome još salata zelena. Za čovjeka koji od ribe voli samo dvonožne i oca sina svoga (loš uzor-priznajem) ovo je bilo previše, pa smo mi lijepo prošetali do roštilja, a po priči doznali da je za slatko bio fini voćni kolač. 
E kineska mudrosti. Nakon toga riječi zahvale, podjela odličja i spavanac. Ujutro švedski stol. Nisu štedjeli na nama.
Odlazak do broda za Brijune.
Što reći. Naša priroda je prekrasna, ali nikako da ljudima postane jasno da to nije dovoljno. Meni je sve to izgledalo prilično zapušteno i jadno. Obišli smo otok, nešto na noge nešto vlakićem, čuli koješta pametnoga, a i blesavog. Da to ni pas s maslom pojeo ne bi. Usudio bi se sumnjati u zdravi razum i inteligenciju vodiča.
 
Priču o Brijunima vjerovatno znate. Na njima nitko službeno ne stanuje. Interesantno je da ima 26 km obale i 260 km uređenih cesta i puteva. Bili smo u muzeju posvećenom Titovu boravku na Brijunima. Gomila fotografija koje kakvih drmatora, industrijalaca, glumaca i kriminalaca - zločinaca. E kada bi ti zidovi mogli pričati...
Muzej prepariranih životinja. Čudno, strašno, ali opet interesantno. Turistički vodič je rekao da su životinje bile bolesne ili stare.... Moš si mislit. Interesantno je što su postavljene u prostor koji sliči njihovu prirodnu staništu, a tako su oslikani i zidovi. Sve se nalaze na
nekoliko centimetara od stakla i potpuno su izložene pogledima. Veličanstveno i morbidno. Da, bio je tamo i bolestan lav sa obitelji, dvije ženke i mladunče. Ili cijeli čopor bolesnih majmuna...
 
Pred ulazom je stajao Titov Cadillac. Dobio ga je od kanadskih iseljenika. Osobno ga je vozio kao i većinu svjetskih glavonja svoga doba. Navodno je sve original i samo je polakiran kod Presečkog. Može ga se iznajmiti za 5000 kn po satu. 50kn za fotografiranje za volanom.
Prošetali se do crkve i birtije. Prošli vlakićem oko otoka i kroz životinjski vrt. Ljudi koji su bili nekada, kažu da je sve bilo veličanstveno. Danas samo sjena. Od životinja je ostalo nešto domaćih, zatim noj, zebra,slonica, indijska krava i nekakvo istarsko autohtono govedo boškarin.
Za ručak smo dobili svašta - nešto sa roštilja. Popakirali se i krenuli kući. Prije Gorskog Kotara, navratili na slatko u "Putnik". Na odlasku je konobarica dobacila da smo nešto zaboravili. Okrenuo sam se, a ona je dobacila - "Mene".(Bmw klub)