Oldtimer savjeti

Savjeti za oldtimeraše

Savjeti, savjeti... nikad ih dosta. Razni savjeti vezani uz oldtimere. Ako imate određeni savjet, a ima veze sa oldtimerima, pošaljite nam ga i rado ćemo ga podijeliti sa svima. Vjerojatno čemo nekome i pomoći i uštedjeti trud i vrijeme.
svaki savjet je dobrodošao...
Petak, 30 Rujan 2011 09:09

Geometrija kotača

Napisao
Ocijeni sadržaj
(3 glasova)
Aplikacija za dijagnostiku geometrije kotača Aplikacija za dijagnostiku geometrije kotača

Skoro je ustaljena praksa, da vozači čim osjete nekakve vibracije na kotačima vozila ili zanošenje volana na jednu stranu, kao i nejednako trošenje prednjih guma, obvezno odlaze na podešavanje geometrije kotača ili kako se to popularno kaže, štelanje špura. Geometrija kotača, može se poremetiti udarcem kotača ili donjeg postroja  na neravninu na cesti ili najčešće na nogostup. Poremećaj geometrije, može uslijediti i habanjem gibnjeva donjeg postroja a najčešće spona volana. Zato ukoliko se primijete gore navedene greške na vozilu, prvenstveno treba napraviti provjeru pohabanosti gibljivih dijelova prednjeg postroja te ih po potrebi izmjeniti. Izmjenom dotrajalih dijelova, geometrija kotača če se bez podešavanja vratiti u svoju prvobitnu poziciju. Samo u slučaju izmjene krajnika spona, potrebno je provjeriti i podesiti geometriju kotača, a što je i sastavni dio posla prilikom izmjene. Pogrešno je i puno skuplje, prvo otići na podešavanje geometrije radi njezine nepravilnosti, koja se nakon naknadno ustanovljene greške na prednjem postroju, opet mora vraćati u prvobitnu poziciju.
ACKERMANNOVO NAČELO ZAKRETNE GEOMETRIJE
Godine 1818. su njemačkom izumitelju Rudolfu Ackermannu priznali patent za njegovo geometrijsko pravilno upravljanje. Po tom načelu moraju prednji kotači vozila pri vožnji u zavoju opisati luk oko zajedničkog središta. U protivnom bi kotači prokliznuli, imali bi slab dodir s cestom i gume bi se više trošile. Pri praktičnoj se primjeni Ackermannova načela produžene osi svih četiriju kotača sijeku u jednoj točki, središtu luka po kojem se vozilo vozi. Da bi usprkos različitoj udaljenosti od središta zavoja kotači opisivali koncentrične krugove, otklon kotača koji je na unutrašnjoj strani zavoja, mora biti nešto veći. Danas više nije potrebno do tančina poštovati Ackermannovo načelo, jer elastičnost guma dopušta neka odstupanja. Glavni cilj proučene zakretne geometrije sada je ne samo točno vođenje kotača nego i što je moguće manji krug okretanja automobila.
PODEŠAVANJE POZITIVNOG I NEGATIVNOG TRAGA KOTAČA
Kotači automobila nisu onako usporedni, kao što se stječe dojam na prvi pogled. Naime, da su prednji kotači usporedni, oni bi se zbog elastičnosti polužja mehanizma za upravljanje pri vožnji okrenuli malo prema van. Da bi se to izbjeglo, kotači se podešavaju, i to tako da se gledano odozgo doimaju kao da su uvučeni prema sredini vozila. To se obično može podesiti samo nekoliko milimetara. Ako su prednji kotači i pogonski, potrebno ih je negativno podesiti, zato što prednji kotači vozila s prednjim pogonom vuku vozilo i zbog toga idu prema unutra.
Pozitivan i negativan trag prednjih kotača treba povremeno pregledati, jer se gume više troše ako kotači nisu pravilno podešeni. Ako je gazeća površina gume nejednakomjerno istrošena, to dokazuje da je trag prednjih kotača nepravilno podešen.
PRIJENOSNI ODNOS U UPRAVLJAČU
Prijenosni odnos u upravljaču je odnos između kuta za koji se zaokrene upravljač i kuta za koji se pri tome zaokrenu rukavci. Ako se pri jednom punom zaokretu upravljača za 360°, rukavac okrene za 30°, prijenosni odnos u prijenosniku je 360:30 = 12:1. Obični osobni automobili imaju prijenosni odnos u upravljaču od 15:1 dalje; to znači da za puni zaokret kotača od lijeve do desne krajnje točke (oko 60°) treba zaokrenuti upravljač najmanje dva i pol puta. Kod teških je vozila (kamiona itd.) prijenosni odnos u upravljaču znatno veći, jer je za zaokretanje kotača potrebno više snage. Prijenosni odnos je najmanje 24:1, i da bi se kotači potpuno zaokrenuli, potrebno je 4 do 5 puta zaokrenuti upravljač. Zaokretanje prednjih kotača je u krajnjim točkama mehanički ograničeno. Krajnje zaokretanje kotača određuje i kolotračni krug vozila, odnosno krug koji vanjski prednji kotač vozila opiše sa sasvim zaokrenutim upravljačem. A krug okretanja je krug koji pri punom zaokretu upravljača opiše vanjski prednji kut karoserije.
NAGIB
Prednji kotači, koji imaju odlučujuće značenje za vozne osobine automobila u zavoju, obično nisu ugrađeni potpuno okomito, nego malo nagnuto prema unutra ili prema van (nagib kotača). Pri pozitivnom nagibu su kotači gore nagnuti prema van (noge na O), a pri negativnom nagibu prema unutra (noge na X). Nagib je među ostalim potreban zato jer se osi oko kojih se okreću kotači kod automobila ne mogu postaviti u okomitu ravninu kotača kao kod bicikla ili aviona. Ako je nagib kotača pogrešno podešen, vozilom se teže upravlja i gume se brže
troše. Ako je nagib kotača prevelik, gume se na rubovima više izližu (više skližu). Kod pojedinačno se ovješenih kotača nagib titranja kotača na neravninama može sve vrijeme mijenjati. To vrijedi prije svega za oscilacijske osovine. Stalan negativan nagib kotača (noge na X), pogotovu na stražnjoj osovini, poboljšava položaj vozila pri brzoj vož­nji kroz zavoje. Zato takav nagib često vidimo kod sportskih i trkaćih automobila.
POLUMJER ZAOKRETANJA
Pri okretanju upravljača prednji se kotač okreće oko točke na kolniku, koja leži tamo gdje se zamišljeno produženje osi kotača dodiruje kolnika. To znači da kotač pri okretanju oko te točke opisuje mali kružni luk. Polumjer luka je polumjer zaokretanja. Kada je središte luka na unutrašnoj strani srednje ravnine kotača, to je pozitivni polumjer zaokretanja, a ako je os kotača tako nagnuta da njezino zamišljeno produženje dodiruje cestu na vanjskoj strani srednje ravnine kotača, polumjer zaokretanja je negativan.
Do nedavno su svi automobili imali pozitivan polumjer zaokretanja, pri kojem sile kočenja različne veličine na prednjim kotačima uzrokuju da vozilo vuče u smjeru, gdje je kočenje veće. Pri negativnom je polumjeru zaokretanja, koji ima sve više automobila, poluga kojom sila kočenja pokušava okrenuti kotač, na drugoj strani kotača i on se automatski okrene u  smjeru suprotnom od smjera u koji vuče vozilo. Automobili s negativnim polumjerom zaokretanja bolje drže smjer i kada kotači prianjaju uz podlogu koja nije jednako skliska.
ZATUR
Prednji kotači se nakon svake vožnje kroz zavoj moraju sami vratiti u srednji položaj i zadržati ga. To nije samo radi toga da vozač ne bi trošio snagu okrećući upravljač još i natrag, nego i da bi se održao smjer vožnje kad automobil vozi po ravnoj cesti. Dobro držanje smjera ovisi o više čimbenika, ali je ipak najvažniji tehnički zahvat, tj. zatur ili zaostajanje kotača. Pokušat ćemo objasniti o čemu je riječ uspoređujući kotače automobila s kotačima kolica za posluživanje:kamo god da ih gurate, kotačići se na šarkama uvijek okrenu tako da budu u smjeru vožnje. Točno isto se događa kod prednjih kotača automobila: zatur ih automatski namjesti u smjer vožnje. Potreban se zatur automobilskog kotača postiže naginjanjem svornjaka rukavca malo natrag u uzdužnom smjeru vozila. Na taj način zamišljeno produženje osi svornjaka rukavca (dakle okretišta kotača) dolazi na kolniku ispred točke, u kojoj kotač dodiruje cestu. Točno podešavanje zatura, dakle nagibnog kuta osi svornjaka rukavca, vrlo je važno za vozne osobine automobila. Zbog prevelikog zatura i zračnosti u polužju mehanizma za upravljanje medu ostalim vibriraju i prednji kotači. Pogotovu poslije nezgoda treba obavezno pregledati zatur prednjih kotača, a isto tako i trag i nagib.