Ponedjeljak 1 Ožujak 2021
Nedjelja, 07 Veljača 2021 17:40

Razvoj automobilizma u Hrvatskoj (Austro-Ugarska)

Napisao
Počeci automobilizma u Hrvatskoj Počeci automobilizma u Hrvatskoj

RAZVOJ AUTOMOBILIZMA U HRVATSKOJ  U VRIJEME AUSTRO-UGARSKE
Početno razdoblje automobilizma u Hrvatskoj od pojave prvog automobila grofa Bombellesa 1898. godine u Vinici pokraj Varaždina do sloma Austro-Ugarske Monarhije 1918. godine pada u revolucionarno tehnološko doba u kojemu nestaje jedna višestoljetna paradigma koja otvaraju put novoj. Novonastali svijet sa svojim posljedicama nije imao lagan hod na putu prema svojoj afirmaciji. Trebale su godine pa i desetljeća za potvrdu automobila kao sredstva koje će postati sastavni dio svakodnevnog života i čije će posljedice promijeniti sliku cjelokupnoga društva u svim njegovim segmentima.
Sami počeci pojave prvih automobila u svim krajevima Hrvatske dočekani su s velikom dozom znatiželje, čuđenja, ali i agresijom velikog dijela stanovništva prema prvim vozačima. Razlog tomu leži u činjenici da su automobili plašili konje koji su u to vrijeme bili dominantno prijevozno sredstvo. U gradovima i selima promet su činili konji, fijakeri, konjske zaprege, omnibusi, konjski tramvaji i bicikli.povijest7

Prvi automobili koji su proizvodili neugodne i jake zvukove i koji su dimili i stvarali smrad naširoko oko sebe plašili su konje koji su izvrtali kola s putnicima i poljoprivrednim proizvodima. Vozači su pokušavali na razne načine umanjiti ove neugodne situacije smanjujući brzinu, glasajući se poput životinja, a neki su čak na karoserije lijepili likove životinja, no sve to bilo je bez pozitivnih rezultata. Takvi bliski kontakti vozača i kočijaša neminovno su vodili do verbalnih sukoba koji su često prelazili u fizičke sukobe.

U novinama iz toga vremena možemo čitati velik broj tekstova u kojima su opisani takvi slučajevi. Ferdinada Budickog u samo jednome danu triput su napali seljaci koji su ga kolcima udarali po glavi i leđima. Takvim situacijama treba pridodati i obijesnu djecu kojima je omiljena zabava bila bacati kamenje na automobile. Neke od takvih opasnih dječjih zabava završavale su smrću vozača koji bi izgubio kontrolu nad automobilom koji bi se prevrnuo u jarak pokraj ceste ili se zabio u neku građevinu. Uz ljudski faktor postojala su i tehnička ograničenja.

Prvi su automobili imali acetilenske lampe koje su slabo svijetlile i trebalo ih je puniti svakih nekoliko sati. Gume su se bušile nekoliko puta na svakoj malo dužoj vožnji pa ih je trebalo krpati na licu mjesta. Rezervni su se dijelovi čekali danima i tjednima pa su automobili do popravka morali stajati na cestama. Ako su posrijedi bili manji kvarovi, trebalo je angažirati konjsku zapregu da odvuče automobil do mehaničara. Prvi modeli nisu imali krov pa je kiša padala po glavama vozača.

Uz sve nabrojeno, prvi su automobili bili tvrdi, nezgrapni i tražili su veliku vještinu vožnje. Infrastruktura toga doba bila je dodatni problem. Do godine 1941. Hrvatska je imala samo 154 km asfalta, dok je na području pod talijanskom vlašću bilo dodatnih 218 km. Ceste i putovi nisu bili održavani. Blato, loš makadam, odroni zemlje bili su svakodnevica prvih vozača.
Ipak, unatoč svim teškoćama, prvi automobili polako su dolazili u naše krajeve. Njihovi su vlasnici bili iz najviših slojeva društva jer su automobili bili preskupi za običan narod.

Prvi automobil Ferdinanda Budickog bio je dvije godine star „opel” koji je stajao 20 prosječnih plaća, što dovoljno govori o tome koliko je automobil bio i privilegirana ekskluzivna pojava.

povijest6

Baruni, grofovi, plemići, tvorničari, gradonačelnici, arhitekti, doktori i trgovci i njihovi „šoferi” gradili su jedan novi svijet koji je samo osam godina od pojave prvog automobila dobio svoj oblik u osnivanju Hrvatskog automobilnog kluba 1906. godine u Zagrebu.povijest1

Prvih 14 članova kluba iz sjeverne Hrvatske započelo je svoju dugogodišnju borbu za razvoj i promicanje automobilističke kulture. Godinu dana poslije osnovan je i autoklub u Splitu. U prvom propisu o brzini iz godine 1908. piše da brzina vožnje automobila mora biti jednaka brzini konja u kasu.

Dvije godine poslije Budicki otvara prvu autoškolu u Zagrebu. Prva hrvatska automobilistička utrka vozila se 1912. na relaciji Zagreb – Varaždin, a godinu dana poslije trodnevna utrka kretala je iz Zagreba preko Plitvičkih jezera do Rijeke.povijest5

Sve to daje na znanje da je početak automobilizma bio vezan za elitni automobilistički šport te da je još godinama bio udaljen od poimanja ozbiljnoga prometa. Zagreb je 1913. godine imao 120 000 stanovnika. U Hrvatskoj je zabilježeno 269 automobila, 22 autobusa i 69 motocikala. U isto vrijeme u Beču prometuje 7 000, a u Berlinu 9 000 automobila. Takvoj maloj zaostaloj prometnoj automobilističkoj kulturi svoj doprinos za razvoj dale su austrougarske autoutrke koje su 1908., 1911., 1913., te 1914. prolazile kroz Hrvatsku i gdje su građani prvi put mogli vidjeti veći broj automobila na jednome mjestu.
Ubojstvom prestolonasljednika Franza Ferdinada i njegove supruge Sofije (ironijom sudbine poginuo je tijekom parade u otvorenom automobilu) u Sarajevu počeo je Prvi svjetski rat koji je zaustavio razvoj te svako daljnje djelovanje automobilizma na ovim prostorima. Većina je automobila završila na bojištima za potrebe vojske, dok su vozači bili mobilizirni jer drugi nisu niti znali tehniku vožnje. Neki su vlasnici u nakani da spase svoju imovinu rastavljali automobile i skrivali dijelove. Unatoč svemu, automobilistički kotač povijesti više nije bilo moguće zaustaviti.

Više u ovoj kategoriji: « 40 godina Camel Trophy-a