Zanimljivosti iz povijesti

Zanimljivosti iz povijesti
Imali smo zanimljivu i uzbudljivu povijest. Evo par ulomaka iz prošlosti koji će nas podsjetiti na vozila koji su danas oldtimeri. Pronaći ćete također i razne priče vezane uz njih. Povijest je ono iz čega trebamo učiti, a ujedno i očuvati.
Automobilska povijest je kod nas bila i više nego uzbudljiva...
Nedjelja, 28 Prosinac 2014 15:39

Prije sto godina automobilom na Sljeme

Napisao
Laurin & Klement Laurin & Klement

VILIM LOVRENČIĆ prije 100 GODINA prvi se po snijegu "popeo" automobilom marke Laurin & Klement na planinu Sljeme iznad Zagreba (1914. - 2014.)

„Hrvatski automobilni list” u trećem broju iz ožujka 1914. godine piše o avanturi Vilima Lovrenčića koji je 21. veljače po snijegu krenuo automobilom na Sljeme. Iz Lovrenčićeva dnevnika saznajemo:
„Dana 15. veljače bio sam na Sljemenu sa većim društvom. Temperatura na suncu bila je + 28 C. Videći da sunce snijeg naprosto proždire, rekao sam prema društvu, da ću sljedeću nedjelju odnosno u subotu pokušati stići sa automobilom na Sljeme. Kupio sam jedan novi pneumatik, 3 zračne cijevi, dao montirati lance na stražnje kotače i pun nade u uspjeh krenuo sam 21. veljače u 12 sati na Sljeme.
Put od Zagreba do Blizneca bio je loš i silno blatnjav. Čim sam se počeo uspinjati, vozio sam po snijegu, lanci su odgovarali svrsi. Kod Adolfovca bio je snijeg 10-15 cm visok. Što me je veoma čudilo. Na drugom zavoju nad Adolfovcem bio je snijeg dapače visok do osovine, i ovdje sam prvi put zapeo, kotači su se u snijegu okretali na mjestu, morao sam izaći i rukama odgrtati snijeg.
Dva zavoja prije Brestovca došla su mi u susret troja kola natovarena drvenim ugljenom.
Što sada?
Konji su se plašili. Morao sam reverzirati i zavezao sam u grabu, ali pod tim uvjetom, da me kočijaši bilo ih je 4 iz snijega izvade, što su i učinili, uvjeravajući me ujedno da putem nema mnogo snijega. Kamo sreće!

laurin klement 2Odmah iza ulaza na Brestovac opazih da je snijeg sve veći i ispred planinske kuće moj auto zapne i ja ne mogu naprijed. Kotači se vrte ko pomamni ali kola se ni za milimetar ne miču. Bilo je oko 15 h poslijepodne. Na moju sreću išli su iza mene Zagorci. Videći da ne mogu dalje, dali su se na posao, da mi pomognu, ali bez uspjeha. Jednog sam od njih poslao k planinarskoj kući po lugara i radnike, koji su došli s lopatama, užetima i lancima raznog kalibra, te uz naporan rad ljudi i motora stigoh sretno istom poslije 20 h navečer u planinarsku kuću.
Lanci koje sam imao na kotačima, potrgali su se svi kao da su od konca, no glavno je da sam došao na cilj!
Kola imam već pet godina, jaka su 8/9 KS tvrtke Laurin & Klement.
Prevalio sam već mnogo tisuća kilometara kroz Hrvatsku i dio Bosne, Kranjske i Štajerske. Dokazao sam, da i mala i slaba kola mogu imati dug život i da svom vlasniku prave veselje.”
Vilim Lovrenčić, zagrebački gradski zastupnik i industrijalac, bio je jedan od prvih vlasnika automobila u Zagrebu.
Na naslovnici prvog broja „Hrvatskog automobilnog lista” iz siječnja 1914. nalazimo imena Vilima Lovrenčića i Vilima Haupta u funkcijama revizora Hrvatskoga automobilnog kluba.
Vilim Lovrenčić bio je i starter glasovite Prve automobilističke utrke iz 1912. godine u organizaciji HAK-a, koja je krenula iz Jurišićeve ulice. Legendarna jednodnevna utrka iz 1912. godine imala je rutu Zagreb – Varaždin – Zagreb i bila je duga 177 km.
Vilim Lovrenčić bio je ujedno i vlasnik vrela Jamnička kiselica, koju je još 1772. Marija Terezija stavila u registar mineralnih voda.
Osnovna djelatnost punionice bila je proizvodnja i promet mineralnih voda i proizvoda na bazi mineralnih voda. Punjenje i prodaja mineralnih voda u Jamničkoj kiselici započeli su 1827. godine.
Vilim Lovrenčić zakupio je i modernizirao punionicu 1899. godine, a također je bio pionir marketinga te je organizirao prodaju koristeći se oglasima, plakatima i reklamama u tisku.
Jamnica se razvozila zaprežnim kolima, tzv. kirijašima, a po gradu velikim tačkama, tzv. taljigama.
Godine 1926. Lovrenčić prodaje Jamnicu gđama Miri Vrbanić i Margiti Rottenbuch.
Vilim je stanovao u Gajevoj 32 u Zagrebu, a i danas je dobro sačuvan njegov slobodnostojeći jednokatni ljetnikovac s dvokatnim tornjem s vidikovcem na Bukovačkoj cesti.
Godina izgradnje urezana je na metalnoj zastavici na tornju, a inicijali vlasnika i ime ljetnikovca „Veseljak” nalaze se na željeznoj ogradi balkona na južnome pročelju.
Kada je jednom njemački geodet Nitzl poveo sa sobom na Sljeme zagrebačkog trgovca i tvorničara Vilima Lovrenčića i gostioničara Andriju Meška, oni su očarani pogledom s vrha poveli akciju za izgradnju drvenog vidikovca koji je bio visok 4 m. Bio je to prvi planinarski objekt sagrađen čak četiri godine prije osnutka HPD-a. Godine 1877. šuma je prerasla taj vidikovac pa je po nacrtu ing. Milana Lenuccija sagrađen novi vidikovac visine 8 m. I taj je vidikovac prerasla šuma pa je 1889. podignut metalni vidikovac visine 12 m. Radove je izvela bečka tvornica Milde et Co.

( Iz monografije Bešte, ljudi - ide auto, Povijest automobilizma u Hrvatskoj 1898. -1945. )