Zanimljivosti iz povijesti

Zanimljivosti iz povijesti
Imali smo zanimljivu i uzbudljivu povijest. Evo par ulomaka iz prošlosti koji će nas podsjetiti na vozila koji su danas oldtimeri. Pronaći ćete također i razne priče vezane uz njih. Povijest je ono iz čega trebamo učiti, a ujedno i očuvati.
Automobilska povijest je kod nas bila i više nego uzbudljiva...
Subota, 07 Prosinac 2013 18:10

Opel GT

Napisao
Opel GT Opel GT

Sportski odjel u Opelu oformio se u jesen 1962 godine. Cilj je bio jasan - poboljšanje imidža na tržištu. Iako u Opelu nikad nije bilo sportskog modela zaleđe je bilo jako.

U biti, ta odluka i je stigla od «tate», General Motorsa. Išlo se na razvijanje malog sportskog dvosjeda koji bi performansama konkurirao talijanskim i britanskim jurilicama, ali bi cijenom bio pristupačniji i dizajnom potpuno namijenjen mladima i onima koji se tako osjećaju. To je itekako bilo potrebno. Novi šef dizajna, Amerikanac Clare MacKichan, nije htio da naziv Opel i dalje asocira na dizajnerski neinteresantne automobile koji privlače uglavnom postarije kupce. 

Godine 1965 na frankfurtskom salonu predstavlja se Opel GT, ali još uvijek kao prototip. U Opelu su prvo htjeli vidjeti reakciju publike. Ona je bila izvrsna.

Mali atraktivni kupe oduševio je svojom vrlo aerodinamičnom linijom. Niski nos, dugačka hauba s podižućim svjetlima, te četiri okrugla svjetla straga odlično se uklopilo na niskoj karoseriji što je magnetski privlačilo poglede i na kraju, sve je to pomalo «mirisalo» na veliku Corvettu, a to je svakako bio dodatan plus. 

Nakon Frankfurta kreće se s daljnjim razvojem modela. Kako razvoj, pa tako i krajnji model ne bi bili (pre)skupi GT je postavljen na prilagođenu platformu jeftinog obiteljskog Kadetta. Bez obzira na tu limuzinsku platformu u Opelu/GM-u su bili jasni. Opel GT morao je biti jedan od najupravljivijih vozila tog vremena. Uz pomoć Porscheovog vozačkog tima koji je testirao vozne osobine GT-a taj cilj je bio i ostvaren. Vozi poput malog 911 – tako su govorili Porscheovi vozači. Za što bolje vozne osobine i karoserija je morala biti dodatno (sitno) modificirana.  

U jesen 1968 godine GT je bio usavršen i započinje se s proizvodnjom serijskog modela. Serijski model je postao još atraktivniji od prototipa. Karoserija je bila nešto zaobljenija, okrugla prednja svjetla se nisu konvencionalno podizala već "otkrivala" okrečući se po duljini, a tu su još bili i mali otvori za zrak na haubi, te atraktivni "pačji rep". Kupci su mogli birati između dva motora; 1.1-litraša sa 60 KS i 1.9-litraša sa 90 KS. Iako to danas zvuči smiješno, u ono doba nije bilo ništa čudno da se u sportske kupee ugrađuju motori i od 60-ak konja. Ipak, daleko prihvaćeniji bio je onaj jači koji je pratio izgled automobila, bio nešto opremljeniji (sat, imitacija drveta), te mu na kraju davao pristojne sportske karakteristike. Uz odlična vozna svojstva 1.9-litreni GT je jurio do maksimalnih 185 km/h, a do stotke je ubrzavao za 11 sekundi.

Vidjevši nezainteresiranost za slabijim modelom, nakon dvije godine i tek nekih 3.600 primjeraka, prestaje se s njegovom proizvodnjom. Kao nadomjestak sljedeće godine stiže GT/J (Junior) koji je ispod prednjeg poklopca imao 1.9-litreni motor, ali je bio nešto slabije opremljen, pa zato i nekih 1.200 maraka jeftiniji (ukupno 10.700 DM).

Niska zašiljena karoserija izgledala je vrlo lijepo, ali to je imalo i svoju drugu stranu. Naravno, riječ je o prostoru, kako za dvoje u kabini, tako i za njihovu (sitnu) prtljagu do koje se dolazilo iznutra jer poklopca izvana jednostavno nije bilo. To je još jedan sitan pokazatelj da je GT bio konstruiran prvenstveno kao beskompromisno vozilo, namijenjeno čistom uživanju u vožnji.

«Samo je letjeti ljepše» – jedan je od najpoznatijih, ako ne i najpoznatiji slogan u automobilskoj povijesti i bio je smišljen upravo za Opel GT. Najljepše je bilo što se s takvim sloganom i nije pretjerivalo. 

Opelovog sportaša su posebno obožavali u Americi gdje je uostalom idejno i nastao. Tamo se prodavao preko Buickove prodajne mreže, pa se i nazivao Buick 1900 GT. Od 102.500 proizvedenih GT-a (kraj 1973.) njih čak više od 70 tisuća završilo je u Americi (gdje se, naravno, nudio i s automatskim mjenjačem), dok je ostatak završio u Europi, većinom u matičnoj Njemačkoj (oko 17 tisuća). 

Iako se GT pokazao kao uspješan model, u Opelu su odlučili više pažnje posvetiti svojem drugom kupeu koji je došao par godina nakon njega, Manti. Ipak, od svih Manti preko Calibre i ostalih kupea, nakon više od 30 godina Opel se vraća oznaci GT. Istina, novi model koji je stigao 2007. osim samog naziva i nema previše poveznica s originalom koji danas, jasno, ima kultni status. (autoklasika.net)

Video sadržaj

Restauracija - Opel GT
Više u ovoj kategoriji: « Fiat 850 Simca 1000 »