Zanimljivosti iz povijesti

Zanimljivosti iz povijesti
Imali smo zanimljivu i uzbudljivu povijest. Evo par ulomaka iz prošlosti koji će nas podsjetiti na vozila koji su danas oldtimeri. Pronaći ćete također i razne priče vezane uz njih. Povijest je ono iz čega trebamo učiti, a ujedno i očuvati.
Automobilska povijest je kod nas bila i više nego uzbudljiva...
Nedjelja, 09 Veljača 2014 14:07

Citroën Mehari

Napisao
Citroen Mehari Citroen Mehari

"Otkačeni radnik" – tako bi mogli nazvati Mehari, Citroenovu simpatičnu "plastičnu kadu na kotačima" u čijem razvoju Citroen u biti uopće nije sudjelovao.

Istina, nastao je na tehničkim komponentama spačeka i dijane, ali sama ideja i razvoj do početka prodaje djelo je trojice Francuza koji nisu imali veze s Citroenom. U njihovom projektu sve se vrtilo oko ABS-a. U ovom slučaju ne radi se o antiblokirajućem sustavu kočenja, već o posebnoj vrsti vrlo izdržljive termoplastike kakvu je razvijala i proizvodila tvrtka SEAB.

Uz Rolanda Paulzea d´Ivoya de la Poylea, istraživača i osnivača te tvrtke, projektu su se pridružili dizajner Jean Louis Barrault i tehničar Jean Darpin. Ideja je bila da se konstruira što lakše, ali izdržljivo terensko vozilo. U mislima im je bila slična Minijeva zabavno-terenska izvedba – Moke.

Nakon što su odustali od platforme Renaulta 4, svoj čelični okvir su uspjeli prilagoditi onoj spačekovoj, a onda su pridodani i ostali mehanički dijelovi kakve su koristili spaček i dijana (2CV i Dyane 6). Zatim su se na okvir kačili tanki, ali i na vanjske utjecaje vrlo otporni, plastični dijelovi karoserije (njih deset).

Jedna od zanimljivosti te posebne plastike bila je i što se bojala dodavanjem pigmenta pri izradi, pa naknadnog bojanja karoserije nije bilo. Ispod prednjeg poklopca našao se, jasno, Citroenov dvocilindrični boxer-motor od 602 kubika i 26 KS (od 1977. – 29 KS). Nejak motor je bio sasvim dovoljan za ukupnu težinu od tek 550-tak kg. (104 km/h), a mekan, ali izdržljiv ovjes omogućio je nosivost od čak 400 kg.

Gotov proizvod je nazvan Mehari (afrički nomadski narod Tuarezi tako nazivaju deve, točnije muške dromedare) i krajem 1967 godine predstavljen je Pierreu Bercotu, tadašnjem direktoru Citroena. Neobično vozilo se svidjelo Bercotu koji nudi pomoć pri proizvodnji i distribuciji Meharija, ali pod uvjetom da se prodaje pod Citroenovim znakom.

Tako je u rujnu 1968. Citroen Mehari predstavljen javnosti i pomalo neočekivano privukao je ogromnu pažnju posjetitelja. Nakon kratkotrajnog sklapanja u SEAB-ovom i ENAC-ovom pogonu Citroen preuzima svu proizvodnju i već sljedeće godine zadovoljavaju se potrebe više od 12 tisuća kupaca. Ispočetka se prodavao kao Dyane 6 Mehari.  

Meharijevi tvorci su bili zadovoljni jer su svoj projekt uspjeli dobro prodati, a zadovoljni su itekako bili i čelnici Citroena. Usprkos nešto skupljoj plastici proizvodnja Meharija je za njih bila vrlo jeftina jer se koristila stara i provjerena kućna mehanika, a od opreme se ugrađivalo samo ono najosnovnije – brzinomjer, brisači, pokazivač razine goriva. Mehari je bio simpatičan, cjenovno pristupačan (jeftiniji od dijane), spartanski, laki zabavljak koji je osvajao i mlado i staro. Osjećaj slobode u njemu je bio potpun.

Kako i ne bi kada tu nije bilo ni krova, ni vrata, a i prednja vjetrobransko staklo se dalo spustiti na haubu. Od vremenskih neprilika štitio je sklopivi platneni «šator», a kada «šatora» nije bilo u jačim zavojima sigurnost je umjesto vrata koliko-toliko ulijevao lanac. Klupa u drugom redu je bila opcija.

Kroz 70-te godine Mehari je prolazio kroz blage kozmetičke zahvate (stigla i "normalna" vrata), opcionalno se pojavio krov od ABS-plastike, a po pitanju tehničkih inovacija za spomenuti je 1977. kada stižu prednje disk-kočnice i 1979 godinu kada stiže 20 cm. dulja (372 cm.) i vrlo sposobna terenska izvedba – 4x4.

Osim privatnim kupcima, ova izvedba je bila zanimljiva i francuskoj vojci, gdje nakon četiri godine proizvodnje i završava dobar dio od ukupno 1.213 primjeraka. 

Početkom 80-tih prodaja Meharija vidno pada, ali Francuzi održavaju Meharija u svojem programu sve do 1987 godine. Posljednja edicija predstavljena je 1983 godine. Radilo se o 700 primjeraka ušminkane izvedbe Azur koja se nudila na francuskom, talijanskom i portugalskom tržištu.

Inače, Mehari se 1970 godine pojavio i na američkom tlu, ali tamo je naišao na tek 214 kupaca. Puno uspješnija strana tržišta, osim europskih, bila su neka afrička i azijska (Senegal, Obala Bjelokosti, Iran, Vijetnam).

Mladenački piknik-mobil za jedne, ozbiljan radni stroj za druge, Mehari je s obzirom na klasu vozila kojoj je pripadao (a to je?) i brojku od 145 tisuće primjeraka postao još jedan Citroenov uspješan model. (izvor; Autoklasika.net)

Video sadržaj

Mehari rekalma