Zanimljivosti iz povijesti

Zanimljivosti iz povijesti
Imali smo zanimljivu i uzbudljivu povijest. Evo par ulomaka iz prošlosti koji će nas podsjetiti na vozila koji su danas oldtimeri. Pronaći ćete također i razne priče vezane uz njih. Povijest je ono iz čega trebamo učiti, a ujedno i očuvati.
Automobilska povijest je kod nas bila i više nego uzbudljiva...
Utorak, 11 Veljača 2014 11:43

Citroën HY

Napisao
Citroen HY Citroen HY

Francuska nakon drugog svjetskog rata s uništenom infrastrukturom, razrovanim cestama vapila je za teretnim vozilom i ponovnim uspostavljanjem razmjene dobara. Rješenje je stiglo kada je Citroen predstavio model Citroen H, 11CV, nosivosti od 1200 kg. 

H-bomba je eksplodirala na Pariškom Salon de l'automobile u listopadu 1947, u atmosferi siromaštva i neinovativnosti. Sve je bilo reciklirano, polovna vozila skupa. Većina gospodarskih vozila je bila napravljena na bazi običnog automobila, no čak i ako je netko uspio napraviti malo čudo, većina tih vozila je bila previše kućne izrade.  

Razvoj Citroena H počeo je 1943. g. a nastavljao se na TUB i kasnije TUC koji su bili proizvedeni u malom broju i bili poznati kao Le Tube. Proizvodnja TUB-a trajala je između 1939 i 1942 kada je proizvedeno 1.749 primjeraka. 

Čak i prije drugog svjetskog rata, u Citroenu se govorilo o novom gospodarskom vozilu koje bi zamjenilo postojeći TUB. Željeli su veći kapacitet u nosivosti i volumenu, a TUB je imao jednu boljku: ako nije bio natovaren, zadnji kraj je bio nestabilan. Pošto je TUB bio zastario, činilo se jednostavnije kreirati novi moderniji model. 

Citroen HY ušao je u povijest kao jedan od prvih kombiniranih vozila sa pogonom na prednjim kotačima, prvi jednovolumenski kombi, a zbog svojeg rebrastog lima postao je najprepoznatljiviji teretnjak. Svojom isturenom njuškom postao je pak preteča mnogim kasnijim kombijima koji su se proizvodili u povijesti. 

Svaki dio je zamišljen da pruži maksimum uz minimalnu cijenu, (npr. vjetrobran iz dva dijela-ako jedan pukne, ne mora se zamijeniti cijeli). Čak je i ime bilo ekonomizirano. Jednostavno je ostao H, osmo slovo po abecedi i 8 citroenov projekt u seriji.

H je bio spreman za Salon 1946, ali je Pierre Boulanger odbio prikazati ga zbog toga što nije želio zavesti publiku modelom koji još nije mogao biti proizveden u velikom broju M. Franchiset koji je radio u Citroenu od 1922, dizajnirao je karoseriju. 

Zahtjevi koji su bili postavljeni od Boulangera: jednovolumensko vozilo, sa prednjim pogonom, kombinacijom elemenata iz 4-cilindričnog Traction Avanta, sa dobrim zadnjim ovjesom, i, iznad svega, sklopljeno sa što više dijelova koji su se koristili i u drugim modelima.

Pierre Franchiset je pravi otac H-a. Radio je na dizajniranju i nadgledanju izrade karoserija. On je smislio HY gotovo sam i koji se držao svoje ideje sve do izrade prvog prototipa. Upravljao je projektom, dao je vozilu osobnost i napravio prvi prototip.

Za vrijeme rata, projekt H je bio držan podalje od okupacijskih snaga, budući da je bilo zabranjeno raditi bilo što u vezi sa novim modelima. Uvjeti su bili daleko od idealnih. Nije bilo benzina ni sirovina.

No kada je rat završio, projekt H urodio je plodom vrlo brzo. H je cjeli napravljen od rebrastih limenih ploča. Franchiset je shvatio da može koristiti 0.5 mm materijal sve dok je ojačan rebrima – ovaj princip se koristio u dizajnu aviona davno prije H-a. Po čvrstoći, H je bio izvanredan! Yoderove šarke su bile posvuda, na bočnim pločama, ploči koja skriva rezervnu gumu, rezervoaru goriva, vratima, haubi... Te šarke su bile napravljene od savijenog lima i korištene su na TA-u i 2CV-u. Nije bilo mnogo prototipova kao u slučaju 2cv-a, samo dva. Isto tako nije bilo ni modela u manjoj skali. Umjesto toga napravljen je odmah prototip. 

Prvi prototip je imao klasična bočna vrata, no ona su predstavljala problem na uskim parkirališnim mjestima, pa su na drugi prototip ugrađena klizna vrata. Bilo ih je lako uklopiti pošto je vozilo imalo samo ravne linije. 

Prototipovi su bili obojani u metalik sivo da budu zaštićeni od hrđanja. U to vrijeme ta se boja koristila i na TA. H je rođen siv i umro siv. Najčešća verzija je HY, a postoje i HZ-manje nosivosti i težine, HX/(HW)-vece nosivosti i težine i dužine. 

Postojali su čak i specijalni paketi opreme za vozila hitne pomoći sa hidropneumatskim zadnjim ovjesom. Citroen je nudio HY u 14 boja, no neke od njih su bile rezervirane za državne organizacije. Siva ostaje tipična boja, no mogla se izabrati i bijela, crvena ili plava. 

Da bi se H sklopio bilo je potrebno 300 ljudi, bilo u Francuskoj, Nizozemskoj, Belgiji ili Portugalu. Glavna ideja je bila prohodan interijer, nizak pod za lakše utovarivanje, lagan ulazak sa strane kroz klizna vrata i velika zadnja vrata. 

Da bi se projekt H doveo na tržište u tako kratkom vremenu, bilo je očito da će puno stvari biti posuđeno sa TA. Korištena je konstrukcija podvozja kao na Traction Avantu tako da nije bilo odvojene šasije. Isto tako je iskoristio okvir koji nosi sve mehaničke dijelove, motor, mjenjač, prijenos, ovjes, volan pa čak i kvake na vratima. Čak je i Ami te mali 2CV, koji je također nosio sivu odoru, posudio nekoliko stvari : sjedala, svjetla, armaturu sata, ručkicu žmigavca. Oni dijele solidnost, jednostavnost i genij. Okvir je pričvršćen za karoseriju sa samo 4 vijka. 

Bile su dvije verzije benzinskog motora: 1.6 9cv i 1.9 11cv, i tri diesela: Perkinsov 1.6 7cv, Indenorov 1.8 7cv i Indenorov 1.9 8cv. Uz svu uštedu na težini, snaga Tractionovog (11CV) motora od 1628 ili 1911 ccm, 35kw/58 KM s potrošnjom 12 l/100 km pokazala se dovoljnom da bi omogućila nosivost između 850 i 1600 kg, ovisno o modelu. Kroz godine, do kraja proizvodnje 1981, neki su se detalji izmjenili. Mogao se naručiti HY s Peugotovim dieselskim motorom, veći međuosovinski razmak, zadnji prevjes ili povišeni krov. 

Standardna proizvodnja uključivala je furgon, pick-up za prijevoz životinja. Ako se željelo nešto drugo, nekoliko karoserista su to mogli i omogućiti, npr. minibusove, vatrogasna vozila i pokretne laboratorije. 

10 osobina citroena H koji su se spominjali u reklami tog neobičnog kombija:

  • Vrhunska pristupačnost
  • Lak pristup mehaničarima
  • Udobna sjedala
  • Novi ovjes
  • Dobro držanje ceste
  • Lako skretanje
  • Robusnost izrade
  • Ravni pod prtljažnika
  • Cijena
  • Troškovi održavanja  

Važno je spomenuti i Type G tzv. Mali Hašo koji je svjetlo dana ugledao 1948. godine kad i njegov mlađi brat 2CV od kojeg je posudio motor od 475 ccm i 9 KS , koji se ipak pokazao preslabim. Cijeli projekt poslije realiziran je u stvarnju spaček furgona. 

Kakav je osjećaj voziti HY? 

Prvo se popneš na sjedalo koje je više od bilo kojeg drugog kombija. Preglednost ima prednost da vidite kada auti ispred vas usporavaju i uvijek ćete znati početi kočiti u pravo vrijeme. Motor starta lako kratkim pritiskom na crveni gumbić i radi lijepo u leru. Prva i druga brzina se brzo „prelete“ koristeći dugačku ručicu mjenjača u motor vuče dobro od najmanjih do najviših okretaja. Skretanje je lako i precizno a držanje savršeno. Najveća brzina je 100 km/h, no normalna brzina na otvorenom je obično 75-95 km/h. H se službeno počeo prodavati 1. lipnja 1948.

Novinari su ga ignorirali pošto je u tijeku bio prvi poslijeratni Tour de France. No H nije imao konkurencije, imao je čak i retrovizore kao standardnu opremu! Došao je na život bez ikakvih reklamnih kampanji. Kako su godine prolazile, oni koji su ih posjedovali preporučili su ih potencijalnim kupcima, a svoje nisu mijenjali ni za što! Haš ubrzo postaje kombi za sve i svakoga. 

Citroen mu je pridavao malo pozornosti, samo poneku reklamu, a svi su se primjerci rasprodali. Svi su ga koristili: seljaci, farmeri, trgovci, pekari, vrtlari, mesari, i svatko je imao barem jednog tijekom svoje karijere. Radio je za poštu, policiju, bolnice, državne udruge, glumce, lopove... 

Haša možemo vidjeti kao putujuću tržnicu (verzija s bočnim preklopnim prozorim), trgovinu ili gostionicu (od preklopne stijene napravljen je šank), pick up za prevoz stoke, vatrogasno vozilo ili vozilo prve pomoći a koristila su ga i policija pa cak i pogrebna poduzeća. Šezdesetih godina papa daje blagoslov Haševima koje je Citroen poklonio Caritasu.

U sedamdesetima Haša je prigrlio hipi pokret te mnogi kamperi (sa standardnom visinom dovoljnom za većinu prosječno visokih ljudi i dovoljnom širinom za spavanje pruža sve tehnicke preduvjete) koje i danas možemo vidjeti i na našoj obali. Najimpresivniji su bili primjerci napravljeni za reklamiranje, koji su nažalost radi svoje prirode brzo nestali i samo ih je nekoliko preživjelo.

HY proizvodio se od 1947 g. do 14.12.1981.g. u Aulnayu. Proizvedeno je 490.165 primjeraka. Zadnji Citroen H nosi broj 473289 i jasno, sive je boje.

Ipak povijest nije završila 1981 zbog toga što je Haša teško ubiti, fizički i u sjećanjima onih koji su ga vozili i poštovali. 

Nastavlja živjeti smireno, radeći svoj posao, noseći reklamne postere sa strane na svojoj sivoj odjeći, ili pak luta negdje svijetom povezujući univerzalni kamperki duh.