OLDTIMERI.HR

Zagreb je jedna od rijetkih zapadnoeuropskih metropola koja nema muzej automobila pa je stogodišnja povijest prepuštena propadanju na ulici i svojevrsnim entuzijastima iz Oldtimer klubova koji je svojim radom spašavaju od propasti. Ali i to bi se uskoro moglo promijeniti.

Živi prostor

Inicijativu za pokretanje 'Muzeja automobila Ferdinand Budicki' u nekadašnjoj tvornici Pluto u Zagrebu pokrenuo je dugogodišnji aktivist na oldtimer sceni Valentino Valjak iz Oldtimer kluba F. Budicki. Od početne ljubavi prema starim automobilima došao je na korak do realizacije muzeja. Nedavno je izdao monografiju “Bešte, ljudi – ide auto!” koja obrađuje povijest automobilizma u Hrvatskoj, a vode se i završni razgovori za snimanje prvog dokumentarnog filma vezanog uz taj nikad istraženi dio hrvatske povijesti.
- U muzeju će biti izloženi stari modeli automobila koji su se koristili u Hrvatskoj, ali će ujedno to biti i živi prostor u kojem će se svakodnevno održavati razne aktivnosti zagrebačkih oldtimer udruga. Muzej će se zvati po Budickom koji je 1901. godine u Zagreb doveo prvi automobil i motor i koji je najzaslužniji za motorizaciju Zagreba ali i većeg dijela Hrvatske - objasnio je Valjak. Istaknuo je kako je zanimljivo da je osim vozila, Budicki u Zagreb doveo i mnoštvo drugih strojeva i inovacija iz zapadnog svijeta te je 1910. godine osnovao i prvu taksi službu i autoškolu u Zagrebu.

Dvije tisuće fotografija

– O Ferdinandu je u literaturi malo dostupnih podataka, pa osoba koja je omogućila tehnološki napredak grada nema čak ni svoj grob. Njegovi ostaci danas se nalaze u zajedničkoj grobnici na groblju Mirogoj - ispričao je Valjak. Pojasnio je i kako bi muzej bio od velikog značaja za grad, a postao bi i turistička atrakcija. 
- Do sada je prikupljeno više od dvije tisuće fotografija iz povijesti automobilizma Zagreba i Hrvatske, od kojih 20 posto nikada do sada nisu viđene jer su prikupljene iz obiteljskih albuma prvih automobilista na ovim prostorima - kazao je Valjak.

Prema nekim procjenama, u Zagrebu ima više od 1300 vlasnika starodobnih strojeva – automobila, bicikala, motora – koji nemaju adekvatan prostor. Gradski ured za obrazovanje kulturu i sport podržao je inicijativu, i to izvan liste prioriteta, što dobivaju samo oni projekti koji su vitalno značajni za grad. Daju li vodeći ljudi grada ovih dana zeleno svjetlo projektu, ubrzo će stara tvornica Pluto postati nova adresa na karti zagrebačkih muzeja.

Okupljanje je počelo danas, već oko devet sati ujutro. Nakon malo razgledavanja i sačekivanja ostalih sudionika nešto iza 10 sati sa parkinga iza zagrebačke kockice na Prisavlju, 50-tak oldtimer vozila napravilo je "gusjenicu" i uputilo se k centru Zagreba.

Nekoliko uobičajenih krugova oko Muzeja revolucije, ne bi li se gusjenica skupila i ravno na Trg bana Josipa Jelačića. Zaustavljanje na tramvajskim tračnicama na samom trgu.

Vožnja je kao i prije 100 godina, krenula iz Jurišićeve ulice ( tada se zvala Puževa ulica ).

Oko trideset vozila zaputilo se prema Varaždinu slijedećom rutom; Podsused – Bistra - Sv. Križ Začretje – Veternica - Lepoglava – Ivanec – Jurketinec – Vidovec – Varaždin - Novi Marof - Sv. Ivan Zelina - Sesvete – Zagreb; istovjetnoj onoj iz 1912, dugoj oko 177 km.

Ruta nas je vodila kroz prekrasne zagorske predjele uz nerijetki smiješak i pozdravljanje ljudi na putu kojim smo prolazili.

Na ulasku u sam Varaždin, sačekali su nas članovi OTK Varaždin, s kojima smo provezli još jedan krug po Varaždinu. Ručak i odmor upriličen je kod KTC centra u Varaždinu.

Oko 16 sati sudionici su se uputili prema Zagrebu.

Na susretu su sudjelovali; Buba klub Zagreb, BMW klub, Citroen klub Croatia, Fićo fan klub, OTK Ferdinand Budicki, Mini klub Zagreb, MZ klub, Mercedes klub, OTK Ozalj, OTK Stari kotači, OTK Varaždin, OTK Zagreb, Old school forum.
Na samoj utrci, jedan od organizatora, Valentino Valjak, ujedno je predstavio svoju knjigu "Bešte,ljudi - ide auto" koja obiluje povijesnim materijalima, a ujedno obrađuje i ovu utrku.

Pogledajte i pokoju sliku...

Vjerojatno u novijoj povijesti Zagreba i Hrvatske ne postoji pojedinac koji je imao tako širok krug društvenoga djelovanja kao Ferdinand Budicki a da je ujedno, s druge strane, s vremenske distancije, u potpunosti marginaliziran od gradskih i državnih institucija.

Gotovo nevjerojatno zvuči činjenica da je o Ferdinandu Budickom sačuvano tek desetak fotografija i nekoliko medalja, a njegovo ime od 1993. godine nosi tek jedna mala marginalna uličica u zagrebačkom naselju Staglišće. U literaturi, osim nekoliko stranica u monografiji HAK-a i Tehničkog muzeja, te nekoliko novinskih članaka u prigodi obljetnica u dnevnom tisku, o Ferdinandu Budickom nema ni traga i ni glasa.

Premda je umro 1951., kada je i pokopan na zagrebačkom groblju Mirogoju, njegov grob danas ne postoji. Budući da su se potomci odselili u Švedsku i Englesku, o njegovu grobu nitko nije vodio brigu pa je uprava groblja prodala njegovo ukopno mjesto, a posmrtne ostatke ukopala u zajedničku kosturnicu na 12. polju mirogojskoga groblja, gdje s mnogobrojnim apstraktnim mrtvacima bez imena i prezimena leži osoba koja je Zagreb, tada uspavani gradić s 50 000 stanovnika na periferiji Austro–Ugarske Monarhije, u kojem su dominirale konjske zaprege, kočije, konjski tramvaji, omnibusi i bicikli, uvela u novo tehnološko doba.

Automobili, motori, bicikli, traktori, klaviri, pijanino, gramofoni, šivaći i pisaći strojevi, strojevi za pletenje, lonci za brzo kuhanje, fonogrami, namještaj – samo su dio asortimana koji je Budicki prvi ponudio građanima Zagreba i Hrvatske. Proizvodi koji su bili sastavni dio europskoga društva postali su dostupni i na našim prostorima te tako zauvijek promijenili pojam građanskoga društva i uključili ove prostore u sveopće šire društvene procese.

Uz sve nabrojeno, Budicki je bio i suosnivač velikoga broja gradskih i državnih institucija kao npr. Hrvatskog autokluba, Hrvatskoga sportskog saveza i Zagrebačkog zbora (preteča Zagrebačkog velesajma). No sve navedeno nije bilo dovoljno da se u potpunosti vrednuju život i djelo ovoga velikog čovjeka.

Da bi se bar donekle ublažila ovu povijesna nepravda i vratili podaci u kolektivno sjećanje nacije jednog od malobrojnih velikana na polju tehničke i športske kulture kojim se možemo ponositi u europskim okvirima, pronašli smo nakon dugog istraživanja u Europi i Hrvatskoj unuke i potomke loze Budicki iz čijih smo svjedočanstva i obiteljskih fotoalbuma uspjeli rekonstruirati bogat i dinamičan životopis Ferde, kako su ga odmilja zvali Zagrepčani na početku prošloga stoljeća.

FERDINAND BUDICKI  (1871. – 1951.)

Pionir automobilističkog, motociklističkog i biciklističkog sporta, balonist, pustolov, konstruktor, gospodarstvenik i osnivač institucija. Osoba koja je zauvijek promijenila sliku hrvatskoga građanskog društva.

1895. – konstruira vlastiti bicikl u tvornici „dvokolica” u Beču kojim se vozi do Varaždina

1897. – biciklom marke „Aleksander” prelazi 16 758 km  (Njemačka, Poljska, Rusija, Finska, Švedska, Danska, Engleska, Nizozemska, Belgija, Švicarska, Francuska, Španjolska, Alžir, Tunis, Italija, Hrvatska)

1898. – otvara u Zagrebu „Prvu hrvatsku mehaničku popravljaonu i trgovinu automobila, dvokolica, šivaljki i gramofona“ u kojoj prodaje:

- automobile „Ford“, „Lincoln”, „Overland”, „Daimler”,

- dvokolice i motore „Johann Puch”, „Laurin Klement” i „Cleveland” - bicikl marke „Aleksander”,

- traktore

- šivaće strojeve „Pfaff” i „Singer“

- pisaće strojeve „Bar-lock”

- strojeve za pletenje „Styrija”

- lonce za brzo kuhanje „Fruco”

- fonograme, klavire, pijanine, namještaj.               

Organizira tečajeve popravljanja automobila, motora i bicikala, tečajeve šivanja i brzog kuhanja. Nudi usluge emajliranja i niklanja.

1901. – dovozi prvi automobil marke „Opel” i „Beischlag” u Zagreb

1902. – dovozi prvi motor marke „Orion” u Zagreb

- motorom „Laurin Klement” za 11 sati odvozio je relaciju Beč – Zagreb

1903. – motorom marke  „Johann Puch“ vozi  6 000 km po srednjoj Europi

1904. – prvi vozač koji se automobilom popeo na Sljeme 1904.

...