OLDTIMERI.HR

Na Uskršnji ponedjeljak u centru grada Našica u organizaciji Oldtimer kluba Našice organizirana je Uskršnja izložba oldtimer vozila.
Iako je vrijeme zaprijetilo da bi ova izložba mogla biti slabije posjećena, to se na zadovoljstvo organizatora i svih sudionika, kojih je ovoga puta bilo čak 50, ipak nije dogodilo.

Uz gradsku glazbu Našice koja je odsvirala hrvatsku himnu te nekoliko riječi novog predsjednika kluba Danka Maleka, izložbu je otvorio gradonačelnik grada Našica Krešimir Žagar. 

Nakon samog otvorenja te obilaska vrlo vrijednih i starih automobila, motora i bicikala u 11 sati je u Domu kulture u Našicama održana izložba fotografija velikog formata o povijesti automobilizma u Hrvatskoj, kao što je predstavljena i monografija o povijesti automobilizma profesora Valentina Valjka "Bešte ljudi ide auto!" 

Na završetku ove vrlo uspješne izložbe podijeljene su zahvalnice svim izlagačima, a prema sudu ocjenjivačke komisije proglašeni su najljepše uređeni primjerci.

U subotu 02.ožujka 2013 je naš Drugi sajam u muzeju automobila, pa evo jedan pogled kako je sve to krenulo davnih dana...(ulomak iz knjige Bešte ljudi ide auto, Povijest automobilizma u Hrvatskoj 1898. -1945.)

AUTOSAJMOVI, „CONCOURS'D ELEGANCE”, GYMKHANA NA ZAGREBAČKOM ZBORU

1. Zagrebački zbor u Martićevoj ulici (1909. – 1936.)

„Duga je tradicija sajmovanja u Zagrebu, koja seže duboko u srednji vijek, pa prvi zapisi o sajmovima pokazuju da su se oni održavali u Zagrebu pred punih 875 godina već 1134. godine. Kralj Bela IV. je 1242. poveljom "Zlatna bula", proglasio Zagreb slobodnim kraljevskim gradom s pravom održavanja sajmova. Kasnije se to proširilo i na sajam. Sve do sredine 17. stoljeća zagrebački sajmovi održavaju se na prostorima dvaju tradicionalnih središnjih trgova: - na varoškom trgu pokraj crkve Sv. Marka te na trgu pred utvrdama stolne crkve. Kasnije se veliki godišnji sajmovi, kao i dnevna i tjedna tržišta, sele na novo gradsko središte uz zdenac Manduševac (danas Trg Bana Josipa Jelačića). 

Pravi procvat hrvatsko gospodarstvo doživljava 1864. godine, kad je održana Prva dalmatinsko-hrvatsko-slavonska izložba na prostoru današnje zgrade Hrvatskog narodnog kazališta. Nova takva izložba priređena je u Zagrebu 1891. godine. O dometima ove izložbe, koja također zbog sudjelovanja inozemnih izlagača, ima i međunarodno značenje, govori i činjenica da je tu izložbu za vrijeme njezinog dvomjesečnog trajanja posjetilo oko 450 000 osoba (Zagreb u to vrijeme ima samo 40. 000 stanovnika).

Valja zabilježiti i Gospodarsku izložbu iz 1906. Pri čemu je važno naglasiti da su sve tri spomenute izložbe bile preteča osnivanja Zagrebačkog zbora, od kada datira suvremeno organizirano sajmovanje u Zagrebu.

Dana 14.11.1909. godine. grupa hrvatskih gospodarstvenika pokrenula je osnivanje društva Zagrebački zbor sa svrhom da priređivanjem izložbi i velikih sajmova intenziviraju razvoj svih grana industrije i gospodarstva općenito te ujedno podignu promet stranaca u gradu. Zahvaljujući njima, Zagreb je jedan od pet europskih gradova s najstarijom velesajamskom tradicijom.

Prvi poticaj za održavanje zbora dao je tadašnji gradonačelnik Milan Amruš, koji je dalekovidno, gotovo vizionarski, shvatio veliku njegovu važnost za daljnji razvoj grada, kao i značenje povezanosti grada sa sajmom. Ta značajka ostala je trajna odrednica u odnosima Grada i Zagrebačkog velesajma.

Godine 1914. gradi se veliki paviljon i šest manjih za potrebe Zbora. Gradska općina je ustupila Zagrebačkom zboru 30.000 m2 zemljišta sa bivšom jašionicom u Martićevoj ulici. Dugo se godina osjećala potreba za većim prostorom. Izložbe su se održavale na ovom prostoru, između Martićeve, Klaoničke i Heinzlove ulice sve do 1936 . godine. 

Zahvaljujući upornosti i velikom zalaganju Prvi Zagrebački zbor organiziran je već 1910. godine, a naredne priredbe organizirane su 1911., 1913. i 1914. Prvi svjetski rat prekinuo je na neko vrijeme organizaciju izložbi, pa je prva poslijeratna izložba održana tek 1922. pod imenom Prvi Zagrebački veliki sajam. Već te godine započelo se s organiziranjem specijaliziranih sajmova i izložbi – Izložba voća i vina, a godinu dana kasnije Izložba cvijeća.

Protekli vikend u Zagrebu s parkirališta na Prisavlju kod zgrade popularno nazvane „Kockica“ 150 Oldtimera u zajedničkoj akciji nazvanoj „6. Old school desant na Zagreb - Ferdinand Budicki „ krenulo je u zajedničku vožnju gradom prema Jarunu.

Na Jarunu su oldtimer automobili postali dio Hrvatskog auto festivala, manifestacije koja se po prvi puta održala na Otoku hrvatske mladeži, a koja je zamišljena kao platforma za druženje svih ljubitelja automobila, auto klubova i kao mjesto prezentacije najnovijih automobila.

Na Hrvatskom auto festivalu bila je prezentirana nedavno tiskana knjiga Bešte, ljudi – ide auto o povijesti automobilizma u Hrvatskoj u periodu od 1898. -1945., te projekt pokretanja Muzeja automobila Ferdinand Budicki u tvornici Pluto u centru Zagreba.

Old school desant je manifestacija koja od 2007. povezuje veliki broj klubova vlasnika starodobnih vozila iz Hrvatske i inozemstva u jednu cjelinu i inicira jedan novi moment tehničke kulture te promovira jednu unikatnu turističku manifestaciju grada Zagreba.

Na Desantu sudjeluju : Buba klub Zagreb, BMW klub, Citroen klub Croatia, Fićo fan klub, Mini klub Zagreb, MZ klub, Mercedes klub, OTK Ferdinand Budicki, OTK Ozalj, OTK Varaždin,OTK Zagreb,Old school forum, Vespa klub Croatia, te veliki broj individualaca.

U organizaciji Oldtimer kluba Ferdinand Budicki, a uz podršku Grada Zagreba, na Britanskom trgu u Zagrebu pokrenute su "Old School večeri na Britancu", u okviru kojih će se na prostoru tog zagrebačkog trga svakog četvrtka u posljepodnevnim i večernjim satima održavati izložba 'Muzeja Oldtimer vozila Ferdinand Budicki' na otvorenom.

Na izložbi će se svakog tjedna izmjenjivati starodobna vozila iz zbirki zagrebačkih entuzijasta/ljubitelja oldtimera. Grad Zagreb podržava ovaj projekt, koji jednom od najljepših zagrebačkih trgova daje nov i autentičan sadržaj, a koji je dugoročna zanimljiva atrakcija za građane, ali i domaće i strane turiste.
U okviru 'Old School večeri na Britancu' osim izloženih automobila i motorkotača svakog četvrtka održavat će se i projekcije dokumentarnih filmova i izložba fotografija iz fundusa Muzeja F. Budicki, kao i druženje i razgovor svih zainteresiranih sa vlasnicima i stručnjacima za starodobna vozila.

Cilj nam je kroz zanimljiv pristup i sadržaj djelovati na podizanju svijesti o povijesnom razvoju automobilizma i revitalizaciji identiteta Zagreba kroz prikaz priče o razdoblju u kojem su djelovali pojedinci koji su kreirali izgled današnjeg centra grada – od gradnje najznačajnijih građevina do cjelokupnog prometa u Zagrebu, ali i čitavoj Hrvatskoj, naglasio je prof. Valentino Valjak, voditelj projekta.
"Drago mi je da je centar Zagreba dobio ovako vrijedan i zanimljiv novi sadržaj, koji će donijeti novi elan i prepoznatljivost na jedan od najljepših zagrebačkih trgova. Kako sam se u mlađim danima i sama natjecala kao vozačica u automobilskom sportu, imam dodatni senzibilitet za entuzijazam ljudi koji pokreću ovu kulturnu manifestaciju. Kao i do sada, i dalje ću podržavati ovakav oblik aktivnosti i pomoći koliko je u mojoj moći", istakla je mr.sc. Tatjana Holjevac.

Izlošci (dokumentarne fotografije, filmovi, itd.) na Britanac dolaze iz foundusa Muzeja koje je prof. Valjak prikupio u višegodišnjem istraživanju koje je prethodilo izdavanju prve monografije o povijesti hrvatskog automobilizma "Bešte ljudi – ide auto!", koja je nedavno imala promociju.

Pojava prve benzinske stanice zabilježena je u Zagrebu 1932. godine u Šoštarićevoj ulici 12. Njome se koristila privatna nabavljačka zadruga vlasnika Autotaksa čije ime je bilo „Autozov”, a kao komercijalna institucija bila je protokolirana kod Kraljevnoga sudbenog stola. Ostale su stanice bile su u Martićevoj 13, ispred HNK-a, na današnjem Trgu žrtava fašizma, na Starčevićevu trgu i na nekoliko drugih lokacija.

Jedna od najstarijih stanica tada u okolici Zagreba, čije je konture i danas moguće primijetiti, bila je benzinska stanica u Samoboru, dok je u Gospiću stari model stanice postojao čak do 1963. godine. Prve stanice za današnje standarde bile su primitivne jer se benzin crpio na ručni pogon budući da je Zagreb struju dobio tek 1908. godine. Jedini benzin koji se mogao kupiti na prvim stanicama zvao se Sphinx, a uz benzin prodavalo se i Mobiloil i Shell ulje. 

U Zagrebu je 1928. evidentirano 861 motorno vozilo, dakle može se pretpostaviti da je pojava prvih stanica počela kada je Zagreb premašio broj od 1 000 vozila. Dotad su benzin, petrolej, ulje i druge potrepštine prodavale privatna osobe u središtu grada koje su benzin i petrolej nabavljale u bačvama iz Rijeke. „Hrvatski automobilni list” iz 1914. objavio je reklamu I. Zandomenija & Co koji je u svojoj garaži na Jelačićevu trgu 19 imao servis automobila i motora te prodaju benzina i ulja.

Benzin se iz bačava lijevao u manje posude pa u spremnike automobila. Povećanjem broja automobila takav je način opskrbe gorivom u potpunosti zastario pa je pojava benzinskih stanica bila neminovna.

Zanimljivo da je tada benzin imao konkurenciju u benzolu koji se reklamirao kao kvalitetnije i jeftinije pogonsko gorivo. U kasnim tridesetim godinama najpoznatije organizacije koje su imale benzinske stanice bile su Jugoslavensko standard vaccum oil compani d. d., Astra d. d. i Jugoslavensko Shell d. d.

Posljedice velika gospodarske krize u Europi bili su poskupljenje i nestašica benzina, što je uzrokovalo niz vladinih mjera. Ministar trgovine i industrije donio je uredbu o ograničenom automobilskom prometu te sugerirao građanima da se koriste drugim, alternativnim oblicima prijevoza kao npr. željeznicom.
Ako ste automobilom putovali u Njemačku, gorivo ste mogli kupiti samo uz dozvolu koju izdaje konzulat. Vlasnik automobila morao je poslati molbu u konzulat te navesti svrhu, rutu, kilometražu, vremensko trajanje putovanja, marku i broj automobila, jačinu motora te broj potrošenih litara na 100 km.

U Mađarskoj su uz potrebnu dozvolu vozači automobila od 1 000 do 1 500 cm³ mogli dobiti najviše 70 litara benzina mjesečno.

U Hrvatskoj je postojao odbor za propagandu domaćih pogonskih goriva pri Ministarstvu šuma i rudnika koji je izradio nacrt uredbe o promicanju, proizvodnji i upotrebi pogonskih domaćih goriva. Ta uredba predviđa znatne olakšice pri plaćanju poreza, carina, trošarina, te davanje zajmova i premija proizvođačima domaćih pogonskih goriva. Uredba predviđa obveznu upotrebu domaćih pogonskih goriva u stanovitom postotku kod državnog i privatnog vlasništva. (ulomak iz knjige "BEŠTE LJUDI - IDE AUTO ")

Vjerojatno u novijoj povijesti Zagreba i Hrvatske ne postoji pojedinac koji je imao tako širok krug društvenoga djelovanja kao Ferdinand Budicki a da je ujedno, s druge strane, s vremenske distancije, u potpunosti marginaliziran od gradskih i državnih institucija.

Gotovo nevjerojatno zvuči činjenica da je o Ferdinandu Budickom sačuvano tek desetak fotografija i nekoliko medalja, a njegovo ime od 1993. godine nosi tek jedna mala marginalna uličica u zagrebačkom naselju Staglišće. U literaturi, osim nekoliko stranica u monografiji HAK-a i Tehničkog muzeja, te nekoliko novinskih članaka u prigodi obljetnica u dnevnom tisku, o Ferdinandu Budickom nema ni traga i ni glasa.

Premda je umro 1951., kada je i pokopan na zagrebačkom groblju Mirogoju, njegov grob danas ne postoji. Budući da su se potomci odselili u Švedsku i Englesku, o njegovu grobu nitko nije vodio brigu pa je uprava groblja prodala njegovo ukopno mjesto, a posmrtne ostatke ukopala u zajedničku kosturnicu na 12. polju mirogojskoga groblja, gdje s mnogobrojnim apstraktnim mrtvacima bez imena i prezimena leži osoba koja je Zagreb, tada uspavani gradić s 50 000 stanovnika na periferiji Austro–Ugarske Monarhije, u kojem su dominirale konjske zaprege, kočije, konjski tramvaji, omnibusi i bicikli, uvela u novo tehnološko doba.

Automobili, motori, bicikli, traktori, klaviri, pijanino, gramofoni, šivaći i pisaći strojevi, strojevi za pletenje, lonci za brzo kuhanje, fonogrami, namještaj – samo su dio asortimana koji je Budicki prvi ponudio građanima Zagreba i Hrvatske. Proizvodi koji su bili sastavni dio europskoga društva postali su dostupni i na našim prostorima te tako zauvijek promijenili pojam građanskoga društva i uključili ove prostore u sveopće šire društvene procese.

Uz sve nabrojeno, Budicki je bio i suosnivač velikoga broja gradskih i državnih institucija kao npr. Hrvatskog autokluba, Hrvatskoga sportskog saveza i Zagrebačkog zbora (preteča Zagrebačkog velesajma). No sve navedeno nije bilo dovoljno da se u potpunosti vrednuju život i djelo ovoga velikog čovjeka.

Da bi se bar donekle ublažila ovu povijesna nepravda i vratili podaci u kolektivno sjećanje nacije jednog od malobrojnih velikana na polju tehničke i športske kulture kojim se možemo ponositi u europskim okvirima, pronašli smo nakon dugog istraživanja u Europi i Hrvatskoj unuke i potomke loze Budicki iz čijih smo svjedočanstva i obiteljskih fotoalbuma uspjeli rekonstruirati bogat i dinamičan životopis Ferde, kako su ga odmilja zvali Zagrepčani na početku prošloga stoljeća.

FERDINAND BUDICKI  (1871. – 1951.)

Pionir automobilističkog, motociklističkog i biciklističkog sporta, balonist, pustolov, konstruktor, gospodarstvenik i osnivač institucija. Osoba koja je zauvijek promijenila sliku hrvatskoga građanskog društva.

1895. – konstruira vlastiti bicikl u tvornici „dvokolica” u Beču kojim se vozi do Varaždina

1897. – biciklom marke „Aleksander” prelazi 16 758 km  (Njemačka, Poljska, Rusija, Finska, Švedska, Danska, Engleska, Nizozemska, Belgija, Švicarska, Francuska, Španjolska, Alžir, Tunis, Italija, Hrvatska)

1898. – otvara u Zagrebu „Prvu hrvatsku mehaničku popravljaonu i trgovinu automobila, dvokolica, šivaljki i gramofona“ u kojoj prodaje:

- automobile „Ford“, „Lincoln”, „Overland”, „Daimler”,

- dvokolice i motore „Johann Puch”, „Laurin Klement” i „Cleveland” - bicikl marke „Aleksander”,

- traktore

- šivaće strojeve „Pfaff” i „Singer“

- pisaće strojeve „Bar-lock”

- strojeve za pletenje „Styrija”

- lonce za brzo kuhanje „Fruco”

- fonograme, klavire, pijanine, namještaj.               

Organizira tečajeve popravljanja automobila, motora i bicikala, tečajeve šivanja i brzog kuhanja. Nudi usluge emajliranja i niklanja.

1901. – dovozi prvi automobil marke „Opel” i „Beischlag” u Zagreb

1902. – dovozi prvi motor marke „Orion” u Zagreb

- motorom „Laurin Klement” za 11 sati odvozio je relaciju Beč – Zagreb

1903. – motorom marke  „Johann Puch“ vozi  6 000 km po srednjoj Europi

1904. – prvi vozač koji se automobilom popeo na Sljeme 1904.

...

Povodom 100–te obljetnice prve hrvatske automobilističke utrke Zagreb - Varaždin 20. svibnja  OTK Ferdinand Budicki, Citroen klub Croatia u suradnji s OTK Varaždin obilježit će ovu veliku obljetnicu revijalnom oldtimer vožnjom od Zagreba do Varaždina.
Trasa vožnje duga 177 km biti će identična kao i 1912. godine: Zagreb – Podsused – Bistra - Sv. Križ Začretje – Veternica - Lepoglava – Ivanec – Jurketinec – Vidovec – Varaždin - Novi Marof - Sv. Ivan Zelina - Sesvete – Zagreb.
Detaljnije informacije ( vrijeme i lokacija starta , stajanja, lokacija ručka i završnog parkiranja ) očekujte tokom proljeća.

U periodu koji je pred nama bit će nam zadovoljstvo prikazati vam dijelove knjige koja je u pripremi, a vezana je uz automobilizam, tj. njegovu povijest u Hrvatskoj. Štivo koje je u pripremi izuzetno je zanimljivo i bit će prava "poslastica" zaljubljenicima u povijest automobilizma u našoj zemlji. 

"BEŠTE LJUDI - IDE AUTO "

RAZVOJ AUTOMOBILIZMA U HRVATSKOJ U PERIODU OD 1898. DO 1945.

UVOD

Prva cjelovita knjiga o razvoju automobilizma u Hrvatskoj. Nastaje na osnovi višegodišnjeg istraživanja svih dostupnih izvora i razgovora s desecima članova obitelji začetnika hrvatskog automobilizma. Do sada je prikupljeno preko 400 fotografija, od čega 20% nikada objavljenih.

OPIS KNJIGE

Prva analiza povijesnog, sociološkog i gospodarskog učinka automobila na društvo u hrvatskim zemljama (Hrvatska, Slavonija, Istra i Dalmacija) u kontekstu svih država u kojima su se nalazile od 1898. do 1945. (Austro-Ugarska monarhija, Kraljevina SHS / Kraljevina Jugoslavija, Kraljevina Italija, Rijeka i NDH). 1898. grof Marko Bombelles postaje prvi vlasnik automobila u Hrvatskoj, 1945. završava drugi svjetski rat. S obzirom na opseg prikupljenog materijala, nije moguće napraviti samo jednu knjigu o kompletnoj povijesti automobilizma u Hrvatskoj, npr. 1898.-2012. Knjiga je u cijelosti dvojezična, na hrvatskom i engleskom jeziku. Vizualno atraktivno dizajnirana s mnoštvom karata, infografika i grafika.

CILJEVI IZDAVANJA

Cilj knjige je revitalizirati premalo poznati dio naše nacionalne povijesti i dati uvid u prvo pionirsko razdoblje začetaka automobilizma na ovim prostorima. Prikazati u novom svjetlu najznačajnije događaje i ličnosti.