Vjerojatno u novijoj povijesti Zagreba i Hrvatske ne postoji pojedinac koji je imao tako širok krug društvenoga djelovanja kao Ferdinand Budicki a da je ujedno, s druge strane, s vremenske distancije, u potpunosti marginaliziran od gradskih i državnih institucija.
Gotovo nevjerojatno zvuči činjenica da je o Ferdinandu Budickom sačuvano tek desetak fotografija i nekoliko medalja, a njegovo ime od 1993. godine nosi tek jedna mala marginalna uličica u zagrebačkom naselju Staglišće. U literaturi, osim nekoliko stranica u monografiji HAK-a i Tehničkog muzeja, te nekoliko novinskih članaka u prigodi obljetnica u dnevnom tisku, o Ferdinandu Budickom nema ni traga i ni glasa.
Premda je umro 1951., kada je i pokopan na zagrebačkom groblju Mirogoju, njegov grob danas ne postoji. Budući da su se potomci odselili u Švedsku i Englesku, o njegovu grobu nitko nije vodio brigu pa je uprava groblja prodala njegovo ukopno mjesto, a posmrtne ostatke ukopala u zajedničku kosturnicu na 12. polju mirogojskoga groblja, gdje s mnogobrojnim apstraktnim mrtvacima bez imena i prezimena leži osoba koja je Zagreb, tada uspavani gradić s 50 000 stanovnika na periferiji Austro–Ugarske Monarhije, u kojem su dominirale konjske zaprege, kočije, konjski tramvaji, omnibusi i bicikli, uvela u novo tehnološko doba.
Automobili, motori, bicikli, traktori, klaviri, pijanino, gramofoni, šivaći i pisaći strojevi, strojevi za pletenje, lonci za brzo kuhanje, fonogrami, namještaj – samo su dio asortimana koji je Budicki prvi ponudio građanima Zagreba i Hrvatske. Proizvodi koji su bili sastavni dio europskoga društva postali su dostupni i na našim prostorima te tako zauvijek promijenili pojam građanskoga društva i uključili ove prostore u sveopće šire društvene procese.
Uz sve nabrojeno, Budicki je bio i suosnivač velikoga broja gradskih i državnih institucija kao npr. Hrvatskog autokluba, Hrvatskoga sportskog saveza i Zagrebačkog zbora (preteča Zagrebačkog velesajma). No sve navedeno nije bilo dovoljno da se u potpunosti vrednuju život i djelo ovoga velikog čovjeka.
Da bi se bar donekle ublažila ovu povijesna nepravda i vratili podaci u kolektivno sjećanje nacije jednog od malobrojnih velikana na polju tehničke i športske kulture kojim se možemo ponositi u europskim okvirima, pronašli smo nakon dugog istraživanja u Europi i Hrvatskoj unuke i potomke loze Budicki iz čijih smo svjedočanstva i obiteljskih fotoalbuma uspjeli rekonstruirati bogat i dinamičan životopis Ferde, kako su ga odmilja zvali Zagrepčani na početku prošloga stoljeća.
FERDINAND BUDICKI (1871. – 1951.)
Pionir automobilističkog, motociklističkog i biciklističkog sporta, balonist, pustolov, konstruktor, gospodarstvenik i osnivač institucija. Osoba koja je zauvijek promijenila sliku hrvatskoga građanskog društva.
1895. – konstruira vlastiti bicikl u tvornici „dvokolica” u Beču kojim se vozi do Varaždina
1897. – biciklom marke „Aleksander” prelazi 16 758 km (Njemačka, Poljska, Rusija, Finska, Švedska, Danska, Engleska, Nizozemska, Belgija, Švicarska, Francuska, Španjolska, Alžir, Tunis, Italija, Hrvatska)
1898. – otvara u Zagrebu „Prvu hrvatsku mehaničku popravljaonu i trgovinu automobila, dvokolica, šivaljki i gramofona“ u kojoj prodaje:
- automobile „Ford“, „Lincoln”, „Overland”, „Daimler”,
- dvokolice i motore „Johann Puch”, „Laurin Klement” i „Cleveland” - bicikl marke „Aleksander”,
- traktore
- šivaće strojeve „Pfaff” i „Singer“
- pisaće strojeve „Bar-lock”
- strojeve za pletenje „Styrija”
- lonce za brzo kuhanje „Fruco”
- fonograme, klavire, pijanine, namještaj.
Organizira tečajeve popravljanja automobila, motora i bicikala, tečajeve šivanja i brzog kuhanja. Nudi usluge emajliranja i niklanja.
1901. – dovozi prvi automobil marke „Opel” i „Beischlag” u Zagreb
1902. – dovozi prvi motor marke „Orion” u Zagreb
- motorom „Laurin Klement” za 11 sati odvozio je relaciju Beč – Zagreb
1903. – motorom marke „Johann Puch“ vozi 6 000 km po srednjoj Europi
1904. – prvi vozač koji se automobilom popeo na Sljeme 1904.
...